31 July, 2006

 

dan cetrdeset prvi


Ja stigla sa posla, jes' da treba da idem da spavam, ali nema veze, moram malo da napisem ovo cudo.

Mama, ti si stvarno napredovala, svaka ti cast :)
Kad Mica dolazi sa mora? Pise mi poruku da je pocrnela ko cigance :)
Jel Ceda dobar? Jel Laki porastao? Kako je tati bilo na putesestviju?

E, ovakoooooo... Da vam opisem taj hotel u kom radim. Kao prvo, to je rupchaga, gora od odmaralista na Divcibarama.
Nema lajsne na podu, nego beton i itison preko, pa se sve kruni sa strane. Radim sa mojom amigom Domingom svakog dana, sredimo po 15 soba, neke od njih su samo da se nameste kreveti i to, a neke treba skroz da se srede za sledece goste.
Ne bude mnogo naporno, ali se sva preznojim. U stvari, najvise se preznojim dok stignem tamo i dok se vratim, posto mi treba pola sata u jednom pravcu. Toliko budem mokra, da mi se lepe pantalone o nogama, ko na aerobiku :)

Gosti su govnavi, mucho komplejn, sto bi rekla moja amiga. Sve pricamo na spanskom, ona ne zna rec engleskog :) To i nije tako lose, ovde sam propricala 'iljadu jezika. Makedonski, bugarski, poljski, ruski, spanski... :) Poljiglot, na ruskom :)))

E, sta sam ja primetila, ovde svu imaju decu, ima jedna Lori, radi u Wawa-i, ima 32 godine i cetvoro dece. Razvedena, zivi sa momkom koji je narkoman, koji joj je ukrao sve pare sa racuna i otisao :))
Uzas, brate.

Milana ne vidjam uopste, ja spavam nocu, on spava danju, radimo sve razlicito i tako. Kad se vidimo, odusevimo se ;)

Ima jos neki posao, mozda cu to da pogledam, pa da se odjavim sa ovog posla u hotelu. Ovo drugo je iza coska, a placaju vise, i to u keshu, znaci ne uzimaju takse. Videcu sta mogu da uradim, nikako da odem da pitam jer je menadzer tog restorana tu popodne, a ja sam popodne u Wawa-i. I tako, bicete blagovremeno obavesteni.

Shkoro, pile moje :* Uveli telefon u Kach, kazes. Bas lepo :) Kol'ko ostajes na putu?
Aj pisi sta ima novo, niko mi se ne javlja, Tamara na moru, Lane nema i tako.

Matic i ja dolazimo zajedno kuci, sve smo se dogovorili, polovina septembra.
Aj pa tako, odoh da napisem koju neznu rec mom nobiu. Ljubim vas puno :*

28 July, 2006

 

dan trideset osmi

E, nije me bilo nekoliko dana, pa rek'o malo da vam pisem. Kao sto znate, cimeri su kupili komp, pa ja kad mogu, uletim, jer svi oce da salju mejlove, da pisu, da pricaju, da igraju igrice, skidaju muziku i tako to.

Mama, zovite Duleta da vam objasni kako se koristi Google Talk, pa da mozemo malo da pricamo. Evo ti moj danasnji dan, na primer. Ustala sam u 8, krenula na posao u hotelu u 9, dosla kuci u pola 3, sad spremam rucak za mene i Milana, pa idem na posao u wawa-u. Kuvam piletinu i krompir, ujutru jedem voce, krem sir, tako nesto, popijem kafu i tako. U wawa-i jedem nesto, npr makaone sa sirom ili neku krofnu i tako. Sad jedem normalno, tri puta dnevno. Mozda se opet ugojim :))

Poslacu vam sliku na mejl, onaj moj na panetu, da vidite kakva sam sad.

Umorna sam jako, a Milan je jos umorniji, ne zna gde se nalazi, pukle su mu naocare u ledari tamo, u fabrici leda i tako.

Idem sad, pisacu valjda uskoro. Ljubim vas sve puno :*

25 July, 2006

 

dan trideset peti

E, da me sad vidite :))
Lezim na krevetu i kuckam, ko Kerusha iz Seks i grad :))
Kako, pitate se sigurno :) E, pa imamo komp :)
Kupio cimer, pa smo sredili i onaj stari, docimerkin :) Sad imamo dva :0
Danas sam bila na poslu, u hotelu, u Wawi mi je slobodan dan. Radila sam jedno 4 sata samo, jer nije bilo puno posla. Posto tamo ima bazen, planiram da se svakog dana kupam, pa mozda malo i pocrnim :)
I tako. Sve po starom, ali su ovi kompjuteri znatno poboljsali stanje ukucana :)) Mnogo smo srecni :)

Dodjemo mi sa kompom kuci, iz radnje, ukljucimo, kad ono - internet :)) Wi-fi hotspot u sred neseg stana :)) Divota :0

Cak sam danas pricala sa Duletom, skoro sat vremena, ako ne i vise, cuje se ekstra, kao da sedis pored :) Tako da, Google Talk na kompove i da pricamo :)

Aj pa tako, javljam se sutra :*
Ljubim sve

21 July, 2006

 

dan trideset prvi

Ovi kompjuteri su uzas :(
Kucam pola sata, pa tek onda pocinju da se pojavljuju slova na ekranu, mnogo me nervira :) Ovolika zemlja, ovako los net, bolji su u Starcevu, sto kaze Milan :)
Miki je na poslu u ledu, spavao je samo 4 sata nocas, al dobro, kaze da izdrzava :)
Dali su mu juce da vozi malo, odusevio se :)
Nemam nista specijalno novo, sa drugim poslom pocinjem tek u ponedeljak, jer ne mogu ove nedelje zbog rasporeda..
Druzimo se sa Amerima, ima taj Bred, crnac i Jevrejin, ima neka Dzoan, pa se vidjamo dva tri puta nedeljno, pricamo malo, zaglavimo do 5 ujutru i tako :)
Nismo jos nigde izasli, ovde su svi barovi glupavi i jako skupi, tako da ni necemo, najverovatnoje. Svi su stalno pijani, nadrogirani, igraju neke drustvene igre, ko deca debili :)

Jos uvek nisam dobila mejl od Karavana za potvrdu leta, tako da jos uvek ne znam tacan datum povratka. Samo da moze ta kombinacija sa Maticem, da se ne smorim usput, a i da se ne uplasim aviJona :)

Sad samo cekam da mi se sve drugarice, sestra i ostali vrate sa raznoraznih letovana, putovanja, pa da imam sta da citam kad dodjem u biblioteku :)
Aj pa tako, idem da unovcim cek za proslu nedelju, pa da se bacim na racunanje, to nam je svima glavna rabota :))

Pocela sam da pricam makedonski, ova dvojica cimera nisu normalni :)
Sa njima se bas mnogo volimo, dok su cimerke malo cudne, al ajde, i sa njima pokusavam da pricam :O)

Dobro, sad odoh, ljubim vas sve puno :*

20 July, 2006

 

dan trideseti

Evo mene opet. Dobila sam super raspored u Wawa-i, tako da mogu da organizujem oba posla, samo da mi jedna Ejmi donese bicikl. Eto, sve je pocelo da se odvija lepo, pu, pu, pu, da kucnem u drvo. Bice valjda para i za poklone, nadam se barem :)
Milan radi u toj fabrici leda, ima 8 dolara na sat, radi po 10 sati dnevno, 5 puta nedeljno, a u Wawa-i radi 35 sati nedeljno, ja mislim. Kaze da nije lako u tom ledu, ali da se snalazi, mozda ce da mu daju i da vozi :)) Sav se odusevio kad mu je menadzer ponudio da vozi :) Znate Milana :))
A ja u hotelu imam 7 dolara na sat, sobarishem :)
A dobijam i bakshish, tako da nije lose, na kraju ispadne po 8 dolara na sat. Ja radim po 8 sati u vavi, 5 dana nedeljno, a ovamo svakog dana po 5 sati. Tako da na kraju ispadne 75 sati nedeljno. Sto i nije tako lose :)
Cujem se sa Maticem stalno, skoro svakog dana posalje po nekuporuku, trebalo bi da se zajedno vratimo kuci, izmedju 10. i 15. septembra, jos uvek nista ne znamo.

Da, posao u hotelu nije tezak, treba da se namesti krevet, usisa, zamene peskiri i tako to. A radis sa jos jednom osobom, koja je u moj slucaju Meksikanka Dominga, koja je sa muzem ovde vec tri godine, a deca su im u Meksiku i nisu ih videli sve to vreme. Jadni ljudi :( Jebes ti takav zivot, majke mi. Kriju se, ilegalci, dobijaju 7 dolara na sat, a neka devojka koja radi na recepciji ima 10 dolara. Mislim, strashno.
Dobro, necu vise da mracim :)

Tamara, uzivaj na moru, siri i dalje svoj kosmopolitizam, znas ti na sta ja mislim :))
A kad se vratim, idemo na jedno osmocasovnu kafu, da se ispricamo ko ljudi.
Lanice, sta ispade sa tvojim morem? Sta si na kraju odlucila?
Gruja i Irena su obe na moru, tako da za njih znam ;)
Mirko, jel citas sve od pocetka ili samo sad?
Ksenci, Dusice, pozdravljam vas puno, donecu vam neke slatkise odavde, ima mnogo lepih stvari, a za Mocart kugle se ne bunim ni malo :))
A ja pa tako, nadam se da nikog nisam zaboravila.
Ljubim vas sve puno :*

19 July, 2006

 

dan dvadeset deveti

E, evo mene.
Nisam se javljala nekoliko dana, nikako da dodjem do biblioteke. U subotu bi cimeri trebalo da kupe komp, tako da cemo lakse da se kuckamo, mozda cak i pricamo.
Nemam nikakvih novosti, sem da sam malo pocela da kuvam, nasla sam par stvari koje su lepe i nisu slatke, pa to jedem.
A nasla sam i drugi posao :)
U hotelu, 7 dolara na sat, ali cu da radim samo 5 sati dnevno tu, i 8 sati u wawa-i.
Eto, to je sve sto imam da kazem za danas. javicu se uskoro, samo vi pisite. :)

16 July, 2006

 

dan dvadeset sesti

E, evo mene u Njujorku, kod Tose komsije. Uhvatila sam da napisem blog pre rucka. Kod njih je super, stvarno su nam ljudi izasli u susret, prespavali smo ovde, vecerali, ici cemo u setnju i tako.
Bili smo juce u West Orange-u, kod onog Zorana, pricali sa menadzerom, na kraju nema posla za mene, u stvari ima, ali nema smestaja, a on nece da me prima na 2 meseca i da mi trazi smestaj za tako kratko vreme, jer mora da daje depozit i tako to.
Za Milana ima posla, ima i smestaja, ali samo 30 sati nedeljno, po 8 dolara. A smestaj je ocajan, zivi se u barakama sa 9 meksikanaca, deli se kupatilo, sve oronulo, prljavo, uzas. Studenjak je za ono hajat. Ja sam se sokirala kad sam videla.
Taj momak, Zoran, nam je bas izasao u susret, on se jadan ponadao da ce da ima sa nekim da prica, a da nije Meksikanac. Napatio se tamo, svi su ljubomorni, svi prljavi, ne znaju engleski, uzas, uzas. Ja sam se zgrozila, a i Milan, bogami.

Tako da, od toga nema nista. Vracamo se u nasu Wawa-u, pa cemo da vidimo dal' moze nesto da se sredi. Al sa 35 sati nedeljno, sto je manje od 160 dolara, meni se stvarno ne ostaje tamo.

Mislili smo da dodjemo u Njujork, da nadjemo neki posao, kaze Tosa da moze da nam nadje nesto u nekoj kafani kod nekog Srbina, ali stanovi su preskupi. Najmanje 100 dolara nedeljno, a jos uz to morta da se plati i struja, gas, voda, sve dazbine, a nama je u Sea Isle-u sve to placeno, ulazi nam u tu cenu od 65 dolara nedeljno.
I tako. Ne znamo sad sta da radimo.
Ja bih ostala u Wawi, pa koliko god da zaradjujem, ali je problem u tome sto je meni tamo tako uzasno dosadno, a i svadjamo se sa cimerkama, pa ne znam na sta da trosim toliko slobodno vreme. Ne znam sta bih radila po ceo dan. Ne znam. Muka mi je vise od svih tih kombinacija koje na kraju ne uspeju.
Eto, toliko od mene, javljam se sutra iz biblioteke. Aj pa tako.

14 July, 2006

 

dan dvadeset cetvrti

E, opet nove informacije. Samo sto sam otisla na posao, juce, posto sam dobila mejl od interexchange-a, kaze meni moj menadzer da mu je stigao mejl od supervizora za strane studente i da je on sve sredio, razgovarao telefonom sa interexchange-om i da mozemo da idemo, bez ikakvih problema :)
Sad nam je mnogooooo lakse. Taj lik, Zoran, je izgleda mnogo fin, doci ce po nas u NY, da zajedno idemo u taj kantri klub. Tako da je plan za vikend sledeci: subota ujutru - Njujork, setnja, mozda se nadjemo i sa Maticem, pa onda popodne sa tim Zoranom, da bismo se uvece vratili u NY, ili u nedelju ujutru i da bismo otisli kod Tose, da se vidimo i sa njim. Eto, plan je takav.

Juce smo dobili platu za proslu nedelju, 442 dolara. Sad cemo sve za NY da potrosimo :))

Panet adresu Milica proverava, tako da mi je verovatno ona skinula mejl, tako da ne mogu da procitam sa vebmejla.

Gru, jel' se javlja Nefersisi? A Ceda? On se ne javlja, ko da je u zemlju propao. Sta kaze Ireni, jel zadovoljan? Kad ce kuci?
Sta je Aca odlucio za veding?

Toliko od mene. Necu se javljati dva dana, ne znam koliko cu moci da nadjem komp. Javljam se u ponedeljak, uvece po vasem vremenu.
Mada cu poslati sms mami i tati, naravno :))

Mama, sta je, sto ne pises, a? :) Mora da tati drzis kurs, pa nemas vremena :))
Mico, sa kim si u razredu? Jel ste Boka i ti zajedno?
Pozdravite Cedu, Boku, cike i strine, ujku, bake, dedu, komsinicu Miru, Jojku, prodavacice iz Fontane i komsinicu zvanu Parking. Aj pa tako. Odo ja.
:*

13 July, 2006

 

dan dvadeset treci

Dobila sam mejl od InterExchange-a. Pitla sam ih za promenu posla, evo sta su napisali.
Dear Ana,

Thank you for your email. As a participant of the InterExchange Full Service program you have committed in good faith to working for Wawa through the lease end date or September 19th. If you would like to move to another area after September 19th, that is fine. You only need to re-register your address and employment information on our website. We understand that there are many potential job opportunities here in the US. Arranging your own job is fine if you do it in advance as part of the Self Arranged program. Perhaps the Self Arranged program would be a good option for you next summer. I hope that you can understand that you have made a commitment to Wawa for this summer. Please do not hesitate to contact me if you have any questions.

Sincerely, Nicole

Nicole Santomasso
Program Supervisor
InterExchange Work & Travel USA
Etoooooo. Znaci, nista od tog posla, bar ne legalno.
Stvarno vise ne znam sta da radim. Ovo je krajnje glupavo.

Mama, jel si procitala mejl koji sam poslala? Ne blog, mejl?
Nek ti da Milica da procitas, to je na onoj panet adresi.


Nismo jos uvek bili u Njujorku, tek za vikend idemo. Milsili smo da odemo i do tog West Orange-a, ali sad ne znamo sta da radimo. Sinoc smo imali zurku u stanu, sa Bredom, crnac, jevrejin, onaj sto je zavrsio film i reziju i sta vec. Na kraju ispade ok lik :)
A cimerke su bile na poslu :)
Za vise informacija o cimerkama, idite na Milanov blog, link je sa leve strane na mom blogu (shkrbamen u akciji).
Eto, mama :) Novi zadatak za tebe, nadji sta je link? :)
Uzas, brate, bas sam se razocarala u ovu kombinaciju i u ovaj Inter Exchange.
Videcemo sta cemo da radimo, izgleda cemo morati da ostanemo ovde koliko mozemo. I da na bilo koji nacin nadjemo neki posao. Majku mu.

Ne kuvam, nemam kad, kad radim neke sugave smene. Jedem kuvano, doduse, na poslu. Jedem supu svaki dan, makarone sa sirom, teletinu, krofne :)
Ali jedem jednom dnevno i gubim kilazu kao luda. Moracu da kupim neki kompleks vitamina, nema druge.
Vazi, aj pa tako. Nemam sta vise da pricam, iznervirala sam se.
Ljubim vas :*

12 July, 2006

 

dan dvadeset drugi

E, evo, opet smo ustali rano, sinoc smo opet radili 12 sati, noge su mi otpale :)
Sad malo da vam pricam o cimerimaaaaaaaa..... Makedonci su nam super, sa njima se odlicno slazemo, a ove dve iz Krusevca su blagi uzas. Imaju istetovirane obrve i usta :)))
Mnogo su dramaticne i spavaju u dnevnoj sobi i prljaju mnogo sudova :))

Za vikend idemo i NY, zvao nas Tosa da dodjemo :))
A u nedelju da vidimo za taj posao u Kantri Klubu, culi smo se sa tim momkom sto je tamo, on je jako raspolozen da nadje posao za mene, jer traze pretezno devojke, ali misli da ce biti posla i za Milana.
Eto, nemam sta pametno vise da vam pricam, nista se ovde ne desava. Fino se slazemo sa zaposlenima u Wawa-i, a to je valjda najbitnije. Odo ja sad.

Mama, pisem vam mejl na panet adresu! :)

11 July, 2006

 

dan dvadeset prvi

E, evo, ustala sam, posto danas radim od podne, tako cele nedelje.
Kazete da idem par puta do Njujorka, a? Kako da vam kazem da i to kosta, a mi dobijamo 200 dolara nedeljno.
Zvala sam juce Tosu, nije bio tu, javila mi se Julijana, kaze da su stanovi u NY jako skupi, a da se posao placa oko 10 dolara na sat, tako da nam izadje na isto.
Imam ja ovde jos jednu kombinaciju, samo cekam da vidim kako ce to da ispadne.
Nemojte da mislite da sam ja neposobna i da ne mogu da nadjem jos posla, ovde posla jednostavno nema. Mrtvo mesto, ima 1 restoran i 3 bara, a tu vec ima zaposlenih. Ne znam, ne smem na blef da odem bilo gde, jer moram prethodno da javim Interexchange-u da menjam posao, pre nego sto odem iz Wawa-e. A slobodne dane nemam vezane, tako da mi ne vredi da idem bilo gde, jer je ovo mesto lose povezano autobuski sa svim ostali, ima 2 busa dnevno do Atlantik Sitija.

Ako ne budem nista mogla da nadjem, ja cu ostati ovde, pa koliko zaradim, zaradim.

Aj pa tako, javicu se ja sutra opet.

10 July, 2006

 

dan dvadeseti

E, evo, zavrsili smo drugu smenu od po 12 sati i danas :)
Zovu nas ljudi da radimo, samo ne znam dokle ce to da moze tako.
Veceras zovem Tosu, pa cu da vidim dal' mozda moze nesto da nam nadje. Ako ne, onda ja ostajem ovde jos koju nedelju, mozda do kraja avgusta, pa dolazim kuci, majke mu ga, ne mogu da se satirem ni za sta, jel tako? Tako jeeeeeeee.... A onda da odemo na more od mog kredita i od shteka :)))
Eto... Svekog dana se nadam da ce da nam uleti nesto bolje da radimo, ali se jos uvek nista nije pojavilo. Bilo je par mesta ovde u Sea Isle-u, ali i oni placaju $6, opet ti se ne isplati.

Imamo par Rumuna na poslu, oni jadni rade, razbijaju se, lepo kaze stara srpska, platis 2 Rumuna da ti zavrse pos'o.

E, da, za one koji ne znaju, Tosa je nas komsija od preko puta (u Pancevu) koji radi i zivi u USA evo ko zna koliko godina, a videli smo se ovog proleca i rekao mi je da mu se javim ako mi nesto treba. A treba mi :))
Eto.
Dakle, ponavljam, ako ne uspem nista da nadjem, odoh u Njujork kod Maje (druga komsinica) da ostanem nedelju dana, da odem do madam Tiso i da potrosim sve pare sto sam zaradila u nekom trznom centru, da svima kupim po nesto i tako. Pa da dodjem kuci.

Irena, jel se javlja Ceda? Sta je sa njim? Ja mu poslala mejl, on ne odgovara vec 2 nedelje.
A Matic? Ni ta 'tica se ne javlja uopste.

Dzep'niz, nemo se nerviras, crnja je mnogo prost i prepotentan. Dobro, voli Kevina Smita, ali ne voli Clerks!!!!!! Imbecil!!! Ne znam sta cu sa ovim ljudima vise, sve kreten do kretena. Ova jedna zavrsila biologiju, ima BA, a ne zna sta je recesivna i dominantna osobina u genetici. E, bre, ja filolog, a znam. Haos.

Makedonci su nam super, lupaju gluposti, umiremo od smeha sa njima, hoce da dodju i kod nas u povratku, na par dana, da izadjemo negde, Lana, spremi se :)))

Eto... Taco, drugarice, ne pises sta ima novo sa velikim Srbinom??? :)))
Skorice :* Da me docekaju princes krofne kad dodjem, bice mi potrebno da se oslobodim stresa, majke mi :)

Mama i tata, za vas samo jedna stvar. Dete vam dolazi kuci jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii :)))) Salim se, u stvari, samo se malo salim. Mozda i dodjem, ko zna.

A ti, Dule, majku mu, mozes neku neznu rec da mi napises, a?? :))) Proso me PMS, sad vise ne placem :)))))

Grule... Si bila na Himu ili samo na Ajdolu? Znas ko svira ovde 27.??? Kevin Bjekon i njegov brat :)))))))))))))))) AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA, ima da idem, samo da ga uslikam, majke mi :)) I da ga nateram da mi odigra jedan futluz i da umrem od srece :)))

Odo ja ljudi sad, cekaju neki debeli crveni ameri na komp. :*

08 July, 2006

 

dan osamnaesti

E, evo, uspeli smo da uhvatimo pola sata u biblioteci i danas. Danas smo crkli od posla, radili smo svasta, meni su poiskakale vene po nogama i ne znam vise sta da radim.
Mama, ti si htela da znas dal' nam je tesko. Pa i nije mnogo, samo sto traje 10 sati, a non-stop smo na nogama, nema sedenja. Uvece, kad stignemo, oko 3 ujutru tacnije, prvo cistimo radnju, pakujemo sendvice, pravimo svakakve gluposti i tako, izbacujemo djubre, ribamo, peremo sudove. Onda dodje 7 ujutru, pa onda pocinju da narucuju sendvice i te gluposti za dorucak, onda pravimo to, tu nam ruke otpadnu, to traje do 13h dok ne odemo kuci. A u medjuvremenu, ja kuvam kafu, Milan izbacuje djubtre, ide u zamrzivac i tako. Nije ni lako, al ajde, nije ni tesko. Samo je dosadno i puno, brate, traje.
Danas cemo da zovemo Maju da vidimo sta ima da nam kaze. Daj Boze da nesto uspe da nam nadje, nek se radi i vise, samo da se bolje placa, ovo je jad i beda ovde.
Okolina... pa nema okoline :)))
Dve ulice, duge, i 3 koje ih seku, sve iste kuce, nema kafica, ima dva bara sa pijanim klincima, nema supermarketa, nema trznog centra, nema prodavnice, ima jedna picerija i tako. Sranje zivo.
Da, lik nije cuo ni za Kurosavu ni za Larsa Von Trira. Ni za Dzarmusa, eeeeeeej!!! Ja mogu da ga ucim, a ja nemam pojma :))
Mico, zovi Duleta da prebaci slike sa mog mobilnog na komp, bar to da ne izgubim, ako vec gubim sve poruke :(
Ima tu poruka od pre 3 godine, da znas :))
Sledece nedelje imamo bolji raspored, radimo od podne do 10 uvece, bar cemo moci da se naspavamo. Jedino u ponedeljak radimo od 7 do 5 popodne, da znate.
I mama, dobro smo razmislili, ovo se stvarno ne isoplati! Necemo mi da trcimo pred rudu, ne brini, znas da sam ja bar malo odgovorna :) A i panicar sam :)

Taco, nemoj da si mi tuzna, evo ja vise nisam, sad sam dobila, nema vise PMS-a, nema vise plakanja, samo malo :)))
Milan je sledeci na redu za plakanje :))
Grujice, pisiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii...... Pozdravi mi Irenu ako se cujete, posto nema net.
I Aciku, prijatelja moga :*
I zovite Duleta, znas ti zasto ahahahahha :*

Ljubim vas puno, sve do jednog!

Mama, svaka ti cast, kako kucas, ko daktilograf. A tata nek se stidi, jednu rec mi nije poslao od kad sam otisla. Sram da ga bude :)))
Aj sad, caoooooooo

07 July, 2006

 

dan sedamnaesti

MICO, LJUBI TE SEKA :))) Svaka cast!!! Ljubim te puno i bravo, pametnice :*
Sta su uradili ostali? Jel ste Bojana i ti u istom odeljenju? Javi kasnije, ako sad ne znas.

Inace, juce me je jedna od menadzera pitala da li znam da su ljudi mislili da je Zemlja ravna ploca? Ljudi, ovo je krajnje debilna nacija.
A lik koji radi sa nama, a zavrsio je fakultet za reziju ne zna ni za jednog rezisera sem za americke. Eto.
Da, onaj nas glavni menadzer je odlucio da nam smanji sate na 40 nedeljno, svima, jer ima puno radnika. Sa toliko sati nedeljno zaradjujem $195. Kad se odbije hrana, to je $150. Sa tim mogu dupe da obrisem. Realno. Tako da, ako bude sve u redu, Milan i ja prvom prilikom idemo za NY.

Eto, pricali smo sa tim menadzerom, kaze da nije nikakav problem da prestanemo tu da radimo, samo treba da se javimo Interexchange-u, sto cemo da uradimo cim budemo videli sa Majom sta moze da uradi.
Ovo stvarno nije normalno, ja sa tim parama koje imam ovde ne bih mogla da vratim ono sto sam ulozila ni za 3 meseca. Eto. Toliko od mene za danas.
Iki srecan rodjendan, ljube ga bata i seka.
A ti, Mico, zasluzila si novi telefon :)))
Ljubim vas puno :*
Da, dva dana se necu javljati, jer biblioteka ne radi kad sam ja slobodna. Aj pa tako. :*

06 July, 2006

 

dan sesnaesti

E, evo nas, vratili smo se sa shljake...
Juce sam zvala Maju i Cika, ispricali smo se pola sata :)
Maja kaze da ce da nam pogleda neki posao u NY, pa ako nam se dopadne, idemo. Ukoliko stan ne bude skup ili ako se, kojim slucajem, budemo ugajbili kod njih, sto bi bilo super. Ona kaze da moze da nam laganica nadje poslove koji se placaju 12 dolara, sto je ipak mnogo vise od 7,5. Mi se ubismo, radimo 50 sati nedeljno za 300 dolara, mislim, to je stvarno malo. Morali bismo da radimo najmanje 2 meseca samo da vratimo pare koje smo ulozili. Mislim da je mnogo pametnije da oko 1. avgusta odemo u NY, ako sve ispadne kako valja.

Videcemo, jos je rano da nesto planiramo, ipak treba da se dogovorimo i sa Interexchange-om, oni prvo treba da nam odobre promenu posla.

Eto. Ovde nista novo, sem sto sve vise Amera govori srpski :)))) Svi znaju da kazu jebiga i kako si :))
Aj pa tako, javljam se sutra opet. :*

E, da, kile samo spadaju sa mene, posto ne jedem nista jer je sve ko da jedes slamu. Sanjam slatki kupus.

05 July, 2006

 

dan petnaesti

E, evo ja ustala pa dosla do biblioteke. Danas nam je slobodan dan, pa ne znamo sta cemo sa sobom. Mislimo da zovemo komsiju Tosu da nam nadje neki posao u Njujorku, jer se ova dosada tesko podnosi. Ubijaju sa klimom, vrat mi se ukocio, ne mogu da se pomerim. Milan sanja neke blokove koji padaju sa neba, neke cevi za kanalizaciju, ko zna sta, prica sa mnom nocu i tako to. ;)))
Cimer je opet obrijao noge, a kupio je i neke uske majice i sve tako.

I tako. Ja bih najradije da odem odavde, negde gde je bar malo zivlje. Videcu sa Tosom i zvacu Maju da vidim sta ona radi preko leta. (mnogi ne znaju ko su Tosa i Maja, ali to njije bitno, oboje su u Njujorku) :))

Sad je samo pitanje koliko ce nam Interexchange dozvoliti da menjamo posao. Videcemo. U svakom slucaju, sto pre odemo odavde, to bolje :))

To sve zato sto radimo kao crnci, a plata i nije nesto. Jbg, mi radimo 58 sati nedeljno, to je bas mnogo, a dobijemo oko 400 dolara cisto, kad se odbije stan i takse, ali kad se ne uracuna hrana. I to ako nam daju da radimo toliko. Ma, videcemo. Bilo bi 5 puta lakse da nije ovako mrtvo.

Juce im je bio dan nezavisnosti, pa je bio predivan vatromet, a glupi Ameri sede na plazi, krene da seva, a oni tapsu. Boze, boze. Juce nam se svi sati koje smo radili racunaju puta 1.5, tako da smo samo juce zaradili 120 dolara.
Moram da idem, javicu se sutra opet. Aj pa tako

Milice, slobodno prodaj telefon, nije frka, kupicu ja sebi novi kad dodjem.

Odoooooh!!!

03 July, 2006

 

dan trinaJesti

E, evo mene opet... Sad smo dosli sa posla. Trebalo je da imamo danas slobodan dan, ali su dosli da nas zovu da radimo jer imaju manjka ljudi, a sutra je 4. juli, onaj njihov praznik kao, pa je u prodavnici guzva uzasna.
Stalno krademo sa posla, hleb, djevrEci, hot-dozi i sve to, posto oni sve bacaju posle 4 sata, sto je vrlo glupavo, a ovamo se bore protiv gladi u svetu i njihove Andjeline idu da maze decu u Kambodzi. Kreteni.
I tako, svi nas vole, a danas smo dobili svoj prvi "U did a great job!" :)))))
Eto, jos samo da mi kazu da su ponosni na mene i to ce biti kraj.
Inace, ne rekoh vam da smo hteli da idemo u Madam Tiso, ali smo kasno stigli, karta je $30, tako da cemo sigurno da idemo.
Kupili smo karticu za foto-aparat od 1 giga, tako da ce biti slika, ako ne ostanemo u ovom dupetu od sela :))
Vi ste mnogo dobri, svi mi pisete i sve tako :)
Hocu dnevne izvestaje iz PA, BG, BB.
Bili smo juce u supermarketu nekom, koji je na kraju grada, preskupo je sve, breskve su
$3, ali ne kg nego lb (funta)! Eto, jedemo konzervirano voce i neki cottage cream, neki krem sir bez masti, al mi pojedemo pola kutije sira i pola leba svako :)))))
Zhasu, brate.

NAKSI, daj napisi nesto, nema te!

Milice, kad si se ti pomirila sa Bojanom? Ja sam mislila da je to zauvek zavrsena prica :)))

Aj pa tako, odoh ja sad, da napisem mejl decku. Ljubi vas Ancica :*


P.S. Jel ume tata nesto da mi napise, stvarno je zao. Kazite mu da mi u roku od dva dana ispostavi jedan mejl. Kako zna i ume. Kad zna cika Sampi, zna i on.
Aj



E, da, zaboravih da napomenem da radimo sa dva Turchina, jedan se zove Serdar, drugi ne znam kako a taj Serdar lici na Moglija iz Knjige o dzungli :)))
Ahahahah
Stalno mu se smejem :))

This page is powered by Blogger. Isn't yours?